|
Dragutin Trivunović, stočar iz sela Bijelo Bučje |
|
29.10.2008 |
 Bijelo Bučje, planinsko selo udaljeno od Teslića više od 50 kilometara, nekada je bilo prepoznatljivo po stočarstvu. Nomadili su stočari iz ovog kraja sa desetinama hiljada ovaca, a njihovi proizvodi plasirani su preko blatničke "Planine" stotinama vagona u svijet. Rat nije zaobišao ni ovo područje. Narod se raselio, stočni fond opljačkan, a pašnjaci su i danas pod minama.
Danas u selu Bijelo Bučje ima pet domaćinstava i petnaestak stanovnika, a jedini koji se ozbiljnije bavi stočarstvom je Dragutin Trivunović. Iako je stopostotni ratni vojni invalid, ima 30 krava i oko 200 ovaca. Mlijeko od krava kaže, prodaje, a ne žali se i na trgovinu vunom, jaganjcima, ovcama i sirom.
- Najveći je problem prehraniti stoku preko zime, koja je u ovim planinskim vrletima i oštra i duga. Zabrana nomađenja zbog bruceloze opustošila je pašnjake i njive, pa za košenje nije ostalo gotovo ništa. Problem je što se nema gdje kupiti hrana, jer je do prve prodavnice više od 20 kilometara šumskog puta - ističe Trivunović.
Prije četiri godine, kaže Trivunović, Vlada RS je helikopterom dostavila pomoć i stočnu hranu malobrojnim stanovnicima Bijelog Bučja, jer je selo više od dva mjeseca bilo potpuno osječeno zbog visine snijega od skoro dva metra.
- Nadam se da će mi neko, ako zatreba, pomoći da spasi stoku preko zime, jer neću napustiti planinske visove. Bez obzira što život na bučjanskim planinskim visovima nije nimalo lak, ostaću ovdje do kraja, jer sam se na planini rodio, na njoj i život proživio. Tu ću i da umrem. Rodna gruda i zemlja predaka je svetinja i bez obzira na teškoće, život je tu najljepši, a svi koji su otišli sa djedovine cijeli život osjećaju prazninu - smatra je Dragutin koji se nada da će jedno od njegovih troje djece nastaviti da se bavi stočarstvom.
 |
